o nama - - kontakti

BURTIŽ - LATINSKO IDRO
tradicija oživljena simbolom jedra

Bunja u Kornatima

 
Ovu obnovljenu bunju vidio sam na Smokvici u Kornatima. Izgledom gotovo kao nova, očišćena unutra i s uređenim okolišem privlači sličajne prolaznike koji se lutajući Kornatima usidre u Smokvici pa prošeću otokom. Na izuzetno zanimljivom mjestu u miru kornatskih suhozida i nasadima maslina, smokava i breskava. A dolje, na moru, gužva južnog ulaza u Kornatski prostor, Opat. Stotine brodova svakodnevno prolazi i prolazi.
Nekoliko dana prije započela je obnova. Ive Šikić, rendžer u parku, poznat po nadimku Bažokić koje nosi i njegov obiteljski leut ali i cijelo društvo za očuvanje i promicanje tradicijskih običaja otoka Murtera i Kornata, dobio je zadatak obnoviti propalu bunju. Treba prepoznati gomilu kamenja kroz koju raste žbunje kao nekadašnju bunju. Na ovih nekoliko fotografija su dvije susjedne bunje koje su u sličnom stanju kao i ova čiju obnovu sam djelomično pratio. Najprije treba počistiti žbunje koje raste kroz nju, pa srušiti sve što ne stoji čvrsto i onda ponovo složiti praktički novu bunju u gabaritima originalne. Težak zadatak za nekoga tko ne voli kamen ili mu smeta vrućina ili ne želi trošiti vrijeme na nešto bez perspektive. Ali naš majstor je upravo suprotno. On je od skoro pa ničega stvorio bunju kakvih su nekada bili prepuni otoci.
Samo zdravi komadi kamena idu za obnovu. Mora bit bolja nego je bila. Sav materijal se nalazio u krugu od stotinjak metara. Pod znalačkim udarima capuna raslojava se kamen i vake škrile, tanke kamene ploče za slaganje krova. S naoko golog prostora, kamenjar i žbunje, sakupi se sav materijal za zidove i ploče za krov. Sve se slaže u suhozid bez ikakvog veziva.

Najzanimljivije je gledati kako nastaje krov. Gore dolje ako treba i majstor će ići stotinu puta. Svaka kamena ploča mora slijediti logiku ravnoteže koja se slaže kroz nekoliko upletenih komada. Bunja čovjeku mora biti zaklon, a ne mjesto straha od urušavanja. Dobro posložene ploče krova mogu izdržati desetljeća bez obnove i preslagivanja. Na gotovu građevinu majstor se popne za provjeru izdržljivosti. Tek onda može pustiti ostale unutra pa čak i djecu.
Kako je izgledala prije desetak dana. Jedva prepoznatljiva gomila kamenja i žbunja. U vrućini ljeta treba se odvažiti raditi u kamenu. Od pet sati ujutro do deset-jedanaest pa opet predvečer koju uru. Svakim danom se gomila mijenjala i nastala je lijepa bunja.

Često su uz bunju graditelji dodali poneki luksuzni dodatak. Tako je ovdje graditelj zamislio postaviti mali zid koji bi štitio ulaz od udara bure. Prvom izvedbom nije bio zadovoljan pa je kroz tri dana tri puta ponovo slagao zid od početka. Ako nije zadovoljan ne valja posao. Sa svime što napravi majstor želi biti zadovoljan inače nema mira, građevina nije gotova nije smirena. Konačni oblik zidića je zaista prelijepa građevina.
Gradnja bunje privukla je pažnju dečkima koji su ljetne praznike provodili u težačkom naselju Smokvica pa su nekoliko dana dolazili pratiti gradnju i pomagati majstoru, a najveća pomoć je društvo u osami Kornata. Nekoliko puta su dolazili ljudi gledati što se radi. Što, kako, zašto? Čude se kako je ugodno sklonište i po najvećoj vrućini ranog kolovoza uz vanjsku temperaturu blisku 40 Celzijusa.
Konačni sud kaže majstor. On mora osjetiti prostor. Je li to ono što je želio napraviti. Ako njegov osjećaj prostora prihvate i ostali onda je cilj postignut, a obnovljena bunja će čekati pedesetak godina novog majstora koji će je obnoviti i produžiti joj postojanje na radost nekim novim zaljubljenicima u Kornate, ako ih bude. Mi smo naše napravili.
Po završetku radova obilazim otok s majstorom. Tražimo bunju na platou na vrhu otoka. Jedva primjećujem nekakav red kamenja u žbunju. Više je objekata. Tu je ulaz, tu je bilo ognjište, a tu je mala krušna peć, kruh su pekli, tu je ograda za blago, tu je mala bunja za skloniti se. Ostaci se jedva naziru među gustim divljim raslinjem ali Ive prepoznaje svrhu svakog kamena. On je Kurnatar i zna potrebe ljudi, težaka, kako sada tako i prije sto godina. Čita prostor očima vlastitih potreba. "Ovo će se moći lipo urediti." Veseli se novom radnom zadatku.

Za što su se koristile bunje? Za čuvanje uroda, za sklanjanje od lošeg vremena, za boravak u vrijeme berbe. A danas. Bunja je još jedan simbol vremena koje je prošlo. Podsjetnik na poljoprivrednu vrijednost otoka. Današnjim očima gledano to je oskudna poljoprivreda od koje se jedva preživljavalo, ali se preživljavalo. Brojni naraštaji su opstali na toj poljoprivredi. Na maslinama i grožđu, a ovdje na Smokvici i na breskvama. Da, na breskvama. Priča Ive kako se sjeća da su njegovi imali pun brod, nekoliko tona, bresaka.

Evo još nekoliko fotografija bunje i velika pohvala Upravi nacionalnog parka Kornati koja je pokrenula obnovu zapuštenih bunja.

HOME

© Copyright 2001, 2011, Boško Lučev,--- foton2pixel