Krapanj je nakon dosta godina opet jedrio na Gospu od anđela, to je datum koji je u početku bio određeni datum regate. Kasnije se iz praktičnih razloga odustalo od toga pa se manifestacije poklope samo ponekad. Ovaj put se poklopilo nekoliko istovremenih događanja. Procesija za gospu od anđela je stoljetna tradicija. Relikvije se kroz selo nose od crkve do trajektnog pristaništa. Zatim se sudionici procesije ukrcaju u brodove i voze Krapanjskim kanalom natrag do rive kod crkve. Kad je moj kapetan gajete išao pomaknuti svoj brod kako bi ljudi nesmetano ušli u susjedni ljudi su to krivo shvatili i napunili gajetu. Naplanirano ali jedino rješenje bilo je isploviti nakrcan ljudima i sudjelovati u procesiji.

Nakon procesije je snimnjena milenijska fotografija Šime Strikomana na kojoj se brodovima uspostavlja most od Krapnja do Brodarice na kopnu. Mnogi sudionici regate dali su doprinos tome činu. Nakon toga smo mi, sudionici regate, došli na red. Plovidba po slabom vjetru nije neka atrakcija, ali plovidba kroz Krapanjske plićine je svakako zanimljiva. Nekoliko stotina metara od otoka pojavljuju se plićine. Krapljani kroz te plićine bez problema plove i noću, dok mi, kao stranci, oprezno uživamo samo danju. Treće, kako sam uspio shvatiti, bio je susret volonterskih skupina.

Nakon nekoliko godina plovio sam s dragim prijateljima, društvom Bažokić. Nikakvih sportskih ambicija nemaju pa mi odgovara ležerna plovidba. Slab vjetar je bio dovoljan za sat i po plovidbe koliko je organizatorima trebalo pripremiti slijedeću točku programa. Večera. Mjesta koja organiziraju regate tradicijskih brodova, a nemaju preveliki broj sudionika i pritom ozbiljno njeguju pomorsku tradiciju obično spremaju dobru hranu.

Probao sam izvrsno pripremljenu tunu. I još ako dodam da sam mjesto pogledao sasvim površno, a učinilo mi se zanimljivim nestrpljivo čekam iduću godinu i slijedeću plovidbu na regati Krapanjsko idro.