U Zlarin smo došli rano i vidjeli već nekoliko gajeta s brojnom posadom. Malo čudna pojava koju sam pripisivao slučajnošću. Nedugo zatim, za vrijeme marende, shvatio sam da je stvarno došlo do promjene primijećene na regati prošle godine. Zlarinska regata Latinskin idrun na kureja opet je postala IN. Prisjetio sam se da je već prošle godine atmosfera podsjećala na onu nekadašnju kada je jedrenje u Zlarinu bio veliki događaj. Nekoliko loših godina smanjilo je broj posjetitelja ali su upornim radom organizatora posjetitelji opet došli. Veselje dobre plovidbe vratilo se u Zlarin.

Osim aktivnih organizatora u Zlarinu nas je dočekala falkuša Mikula. Ugledni primjerak mitske falkuše nastao iz gomile polomljenog drva prije tridesetak godina. Gdje god se pojavi izazove osobitu pozornost. Nije ona mala i okretna gajeta sjeverne Dalmacije već plovilo prilagođeno oštrkim zahtjevima: brza plovidba, velika nosivost i otvoreno more. Užitak je gledati kad pokazuje neki od svojih aduta.

Organizatori su odabrali rutu koja će velikim dijelom podržavati brzu plovidbu koja je ove godine bila puna iznenađenja. Ujutro pa do pred start puhalo je lijepo jugo. Nešto prije starta vjetar se promijenio u maestral. I taj maestral je tijekom regate dosta mijenjao jačinu. Nakon večere kad smo se vraćali u Šepurinu maestral je još pojačao do neugodne razine. Međutim ništa nije pokvarilo osjećaj dobre plovidbe i uspješne organizacije.