Kada sam 2008. prvi put snimao s obale regatu Burtiž u Šepurini reportažu o tome objavio sam na internet stranici Otok Prvić,
otoku mojih roditelja, kao jednom od ljetnih događaja. Početkom sezone iduće godine sam u prolazu, gotovo slučajno, snimao regatu
u Rovinju i regatu na Vrgadi. U nastavku godine,
2009. planirao sam snimanje najprije Burtiža, opet samo s obale, a zatim Dane latinskog idra gdje
sam imao smještaj i gliser za praćenje regate. S pet reportaža pokrenuo sam web stranice posvećene
plovidbama tradicijskih plovila. Tada je to bila jedna od prvih stranica takve tematike. Danas, nakon 10 godina, BURTIŽ je
izrastao u web portal na kojem su reportaže s pomorskih manifestacija s cijelog Jadrana (na kojima sam pozvan ili sam se nekako našao) i
brojne informacije korisne za sudionike i ljubitelje pomorske baštine. Na Burtižu je popraćeno 70-tak plovidbi na 20-tak redovitih manifestacija.
Mislim da sam među fotografima popratio najviše
pomorskih manifestacija što mi daje vrlo dobar pregled stanja. Namjera je što prije obuhvatiti još preostalih 15-tak pomorskih manifestacija.
Treba reći kako vrlo veliki doprinos da BURTIŽ postane ovakav
je imao Željko Jerat. Vjerovao je da za promidžbu nečega što je fotogenično, a brod s jedrima svakako je, treba dobra fotografija. Naše prijateljstvo utjecalo je
i na Latinsko idro, za kojega sam napravio dosta dobrih fotografija, i na Burtiž, gdje se sakupila najveća
kolekcija reportaža i fotografija različitih pomorskih manifestacija od Rovinja do Palagruže čime je daleko prerastao okvire Prvića i okolice. I na
tome sam mu beskrajno zahvalan.
Nakon svega pet regata imao sam priliku pridružiti se posadi udruge
Latinsko idro i otploviti na Rotu palagruzonu. 200 milja kroz 7 dana plovidbe po nemirnom moru vjerojatno je najveći događaj u 20 godina povijesti
očuvanja i promidžbe pomorske tradicije. U narednim godinama objavljeno je 50-tak reportaža s plovidbi i regata, a BURTIŽ je postao
vrlo ugledno i središnje medijsko mjesto probuđenog interesa za pomorsku baštinu. Neke manifestacije su kratko trajale i jedini trag su reportaže na Burtižu.
Paralelno s reportažama s regata intenzivno se rade izložbe fotografija u cilju prikazivanja čarolije jedrenja brojnim zaljubljenicima
u morske aktivnosti koji nisu imali sreću prisustovati ili sudjelovati na nekoj od regata. Vrhunac tog perioda je izložba fotografija Hrvatski tradicijski brodovi u Vannesu u zaljevu
Morbihan na atlantskoj obali Francuske. Istovremeno se ljudi povezani i okupljeni oko BURTIŽA pojavljuju u organizaciji prikaza aktivnosti raznih udruga na Zagrebačkom sajmu nautike na Velesajmu.
Kroz cijelo vrijeme ljudi uključeni u rad BURTIŽA iniciraju i pokreću razne ideje i projekte. Za uspješne se zna, a za one druge, kojih na sreću nema puno, se ne zna. Trenutno je aktualno nekoliko velikih što ideja što konkretnih projekata. Uz pomoć brojnih prijatelja i suradnika nadamo se uspjehu koji će našu tradicijsku baštinu predstaviti svijetu. O turističkoj valorizaciji nije lako govoriti bez spominjanja konkretnih primjera, a to u društvu vrlo polariziranih razmišljanja ne donosi pozitivne rezultate. Pomorska tradicija nas uči procjenjivati kada sila nema smisla, a kada upornost dovodi do uspjeha. Jedrenje je sposobnost korištenja vjetra bilo kojeg smjera za plovidbu do željenog cilja, a burtižanje taktička vještina.
