Najprije mu je JADROLINIJA predvidjela rezalište. Iz njega su planirali samo iskoristiti neuništivi glavni motor, a ostalo izvagati i po cijeni od koji euro za kilogram dobiti koju tisuću ili desetaka tisuća. Ljudi su, znajući što im on znači naročito zimi po jugu i buri, pokrenuli inicijativu za njegov spas. Puno je brodova vozilo na spomenutim relacijama. Svi su pali u zaborav jedino je TIJAT ostao kao uspješno plovilo.
Jadrolinija gleda svoju poslovnu politiku pa kratkoročne i dugoročne planove i još neke brojeve i na kraju plovidbene zakone i propise. Boduli navikli štedljivo koristiti ono što imaju kažu: "Pa on još dobro plovi. Održavajte ga pa će ploviti sto godina kao naše gajete." Znaju oni ako dođe novi brod koji ne odgovara, a nema više Tijata, morati će ga trpiti kakav je da je. Tko se sjeća Kali, Gundulića, Teute, Norme, Papundeka? Laru još znamo i viđamo.
Snimajući pomorske manifestacije u Francuskoj vidio sa cijeli niz brodova puno starijih od Tijata. Plove u turističke svrhe i zarađuju za život. Svoj i posade. Nizozemski parobrod Hydrograaf mijenjao je svoj glavni posao i sada je prelijepi brod za ugodna druženja. Njegovo uništenje u rezalištu nizozemski pomorci bi shvatili kao čin iznimnog divljaštva. Kod nas tradicijski brodovi, a Tijat spada u tu kategoriju, ne spadaju pod ničiju brigu.
Ministarstvo mora misli da su tradicijski brodovi dio kulture; Ministarstvo kulture kaže da oni spadaju pod turizam, a Ministarstvo turizma smatra da su oni dio Ministarstva mora i prometa. Na drugoj razini nadležnosti uprava sektora i službi je mišljenje kako tradicijski brodovi idu pod lokalnu županijsku nadležnost dok županije to prebacuju na upravu za luke. Na trećoj razini je objašnjenje da su oni neprofitni i ne trebaju novce za opstanak dok lokalni ekonomski znanstvenici govore o modelima samoodrživosti i apostrofiraju nešto četvrto. Kroz to vrijeme TIJAT plovi prema rezalištu bez obzira na izjave neimenovanih likova. Pročulo se da će ga kupiti Tribunjci, pa onda ne oni nego Županija, a onda spas očekuju od Turaka. Ali Turci su otišli pa se traže novi spasitelji.
Jedini način da nešto ostane na životu je rad. Ako Tijat ima posla onda će ga se održavati i na njemu zarađivati. Ako znamo kroz turizam prodati što imamo onda će Tijat voziti ekskluzivne goste na izletima za pamćenje, a ako ne onda će ostati fotografije i priča o brodu kakav je bio i kojega su ljudi voljeli.
U pomorskom svijetu svaka luka koja želi imati ugled voli imati na svom prostoru koji ugledni tradicijski brod. Za njega se obično bira bolje mjesto blizu putničkog dijela ili najbolje pored šetnice uz more. Tu razinu štovanja pomorske baštine tek su rijetki u Hrvatskoj dostigli. Tijat bi u tom smislu bio pravi dragulj.
Za vrijeme Dana latinskog idra pročula se vijest kako je Šibenska županija odlučila kupiti Tijat. Nekakav tračak nade za brodove kao dijela pomorske baštine ipak postoji. Možda bude nešto vrijedno. Zahvaljujemo županu Jeliću što se odlučio za ovaj priželjkivani potez.
Linijski promet preko otoka obavljao se brodom Postira koji se pokazao jadnom zamjenom za Tijat. Nekoliko konstrukcijskih rješenja bitno otežavaju uobičajeni promet. To je odličan primjer kako se svaka ljudska gradnja ipak mora dokazati u praksi, a takvo iskustvo jamči ili bi barem trebalo pomoći pametnim konstruktorima za unaprijeđenje gradnji. To je još jedan dokaz zašto je Tijat postao to što je.