Umro je Željko Jerat (prijepodne 22.4.2019.). "Ma kako, to nije moguće. Nemoguće. Ne vjerujem."
Odgovaraju na vijest zajednički prijatelji, moreplovci, tvrdi ljudi od mora. Oni koji su već saznali - plaču.

Ni ja još ne vjerujem, ali je.

Nisam emotivno spreman pisati o njemu u prošlom vremenu. Shvaćam da njega nema ali on nije prošlo vrijeme. On je budućnost! Da dragi prijatelji pomorske baštine. Duh i ideje Željka Jerata su budućnost otoka Murtera. Samo treba shvatiti njegove dvije ključne poruke: zajedništvo otoka Murtera i naš brod je živ. Budalama s Murtera ili bolje rečeno budalama iz Tisna, Jezera, Betine i Murtera treba pokazati da su budale i da ništa ne mogu postići ignorirajući prve susjede nastojeći ih poniziti, a brod još plovi unatoč budalama samo ne znam dokle ovako.

Jedini način za shvatiti da Željka nema je raditi ono što bi radili u ovo doba godine na ideji oživljavanja i očuvanja pomorske baštine. Za odraditi njegov dio posla treba nekoliko ljudi. Tek pokušajem njegovog nadomještanja vidjeti ćemo koliko je to teško ili nemoguće. Ali moramo. Sjećanje na Željka živjeti će dok se bude plovilo gajetama, gucevima, leutima, batanama, bracerama, kaićima, falkušama, svime što smo ne tako davno imali i skoro izgubili da nije bilo njega i desetak entuzijasta diljem Jadrana. Sjetimo se, i dobro zapamtimo, zadnju rečenicu koju je njegova kći izrekla na komemoraciji u Murteru:

ljudi idite drugima u regatu pa će oni dolaziti vama

Na nečije dvije gajete koje bi došle na Latinsko idro Željko je dovodio flotu od dvadeset. Uporno i bez izostajanja. I tako su nicale pomorske manifestacije na kojima je regata bila glavna atrakcija, a Latinsko idro u Murteru postalo mjesto hodočašća za cijeli Jadran gdje su stotine prijatelja dolazili ploviti. Pa i sada na sahranu došlo je stotinjak ljudi (ne računajući one s otoka Murtera) iz svijeta tradicijskih brodova i plovidbe od Istre do južne Dalmacije, od Slovenije do Zagreba i Slavonije.

Uz veliku Željkovu pomoć nastale su vrlo ugledne regate koje su brojem sudionika daleko nadrasle vlastite potencijale. Šepurina, Zlarin, Ugrinić, Krapanj ... su dostigli 30-40 brodova sa svoja 3-4. Vrlo ugledne manifestacije kao Rota palagruzona i Dani u Vali razvile su se uz pomoć Željka Jerata.

Mnogi se slažu da su Latinsko idro, Murter i Šibenik mogli biti mjesto središnje manifestacije pomorske tradicije. Željko je, vidjevši svijeta i razgovarajući s ljudima, to dobro znao i godinama pokušavao ostvariti. Međutim lokalne institucije od sela do županije nisu dorasle takvom zadatku. Jednostavno nisu shvaćale i nisu znale kako jedan kompleksan projekt uraditi i dići na međunarodnu razinu. Željko, mag. ing. elektrotehnike, nekoliko godina je radio u Končarevom institutu kao perspektivan projektant na razvoju novih tehničkih koncepcija pa mu kompleksni sustavi nisu bili teški za shvatiti i upravljati njima.

Mlada ekipa koja sada mora preuzeti Latinsko idro imati će vrlo težak zadatak. Puno stvari koje trebaju u hodu naučiti i napraviti. Kako? Sjetimo se što bi Željko radio? Pomagao je koliko i kako može. Zato apeliram na svih u svijetu pomorske tradicije pomognimo da Latinsko idro prođe ovu najtežu godinu. Nakon toga će ići lakše, a mi ćemo pokazati koliko cijenimo to što je Željko radio. Onaj ključni problem će ostati, a to su lokalne institucije koje NE znaju-hoće-mogu napraviti veliki turistički proizvod i budućnost za ikoga osim sebe. Jadno i slijepo.

Teško mi je složiti smisleni tekst pa mi ne zamjerite. Obećavam da ću ga dopuniti, a do tad nekoliko fotografija s plovidbi i pogreba.