"Zvijezdama bacaš poglede ti, o kako bih da postanem nebo, da bih mnogim očima na te mogao gledati ja"
- pjeva Platon, jer i on je pisao pjesme dok se učio mudrosti.

Vječita čovjekova želja da na sebe gleda sa zvjezdanog neba, priziva svečanost, slavlje, ono koje hoće i zaslužuje biti viđeno s tog raskošnog motrišta, jer gleda se "mnogim očima". Takvom pogledu ništa ne može, i ne smije promaći. Štoviše, ako je božanskog porijekla, ono kao da može zagledati i u prošlost.

Čovjekovom pogledu nije moguće zagledati se u prošlost, osim kada se posluži jednim od mnoštva svojih zanata, od kovačkog pa do današnjih dana. I fotograf je zanatlija, vještina koja se uči, i što je važno - s kojom se traga. Traga se za onim što bi htjelo biti viđeno "mnogim očima", jer dok se na taj način ne otkrije - ostaje skriveno. Fotografija, jednostavno, obasjava sa svih strana.

Svečanost! Svečanost se očekuje. Njezinu bit čini očekivanje. Ta uzbuđenost kojom nadolazi radost kojom se najavljuje. Svake četvrte godine, svake druge, pa čak i češće, jednom godišnje, ljudi s nestrpljenjem pripremaju svoje svečanosti. Svečanost "Latinskog jedra", na primjer. Najuspjelije svečanosti, ne po svojoj raskoši već prije svega po smislu i razlogu svojeg postojanja, na mjesto slavlja privlače sve više ljudi, sve više onih koji njihovu svečanost prepoznaju kao svoju, i počinju je slaviti - kao svoju. Štoviše, slična slavlja na različitim mjestima poprimaju smisao zajedničkog događanja, iskreno uživajući u onom završnom slavlju, najsvečanijem, najbrojnijem - od svih najočekivanijem. Kao da se na drugim slavljima uvježbavalo za ono završno. Slavilo se u Rovinju, Lovranu, Krku, Prviću, Zlarinu, Hvaru, Komiži, sve do Palagruže. I na Neretvi se slavi, da bi se na kraju svi našli na Murteru, završnoj svečanosti batana, gajeta, falkuša i leuta...

Najsvečaniji trenutak događa se kada na tim svečanostima sudionici osjete da su dio povijesti, tradicije koju svojim sudjelovanjem i sami nastavljaju. Istinski fotograf tada ima priliku drznuti se u ono božansko, svojom umješnošću prizvati duh prošlosti, zagledati u prošlost. Zabilježiti ga, uhvatiti trenutak kada taj duh uistinu dostigne sadašnjost. Veliko slavlje!

Damir Miloš