Nakon nekoliko godina tišine opet sam dobio obavijest i poziv na regatu Latinsko idro u Murteru. Događaj koji se ne propušta. Susrećem brojne prijatelje sa svih strana. Domaćini su zaposleni u organizaciji, a gostima su prepušteni razgovori i druženja. Poseban status, kao i svugdje gdje se pojave, imaju Bažokići. Oni su uvijek zvijezde i svugdje su zvijezde.
Večera na rivi uz jela koja su spremale naše bake vrhunski je kulinarski događaj koji bi Ministarstvo turizma i ugostiteljska struka trebalali predložiti kao obrazac prikaza domaće gastronomije, a ne, često, skupo prodavanje otpada. Već šest godina to je događaj koji se ne propušta.
Isto tako ne propušta se posjeta grobu Željka Jerata. Čovjeka koji je sve ovo pokrenuo i uz brojne prijatelje duž cijelog Jadrana i po Europi digao na razinu nacionalnog događaja. Jedva vidljivim slovima piše njegovo ime, ali njegovi prijatelji dobro znaju to mjesto kao i sve što je napravio i što je značio za svih koji nastoje sačuvati pomorsku baštinu i tradiciju. Podsjećam članove udruge Laginsko idro da je pokojni Željko Jerat digao ugled udruge i Murtera na međunarodnu razinu. Njegovim zalaganjem je regata Latinsko idro postala nacionalno središnji događaj sezone, a da se niti jednom rečenicom on ne spominje na web portalu Latinsko idro. Kao da nikada nije postojao ili ga se možda srame. Sramiti se može Udruga.