Đir oko Prvića se vratio u normalu. Korona je brzo izašla iz svakodnevnog života. Ostala je samo u pričama i u sjećanjima na ljude koji su prerano otišli.

Dakle bilo je po stadnardnom obrascu: Branko leutom povede brodove najprije u portu, a onda krenu vani. Pjesma, trube, veselje. Pridružili su se i Šepurinjani. Po običaju spektakularni povratak nakon cijelog kruga oko Prvića trgne jahtaše u Luci iz popodnevnog odmora. Kao nevera dojuri velika skupina brodova i uz pjesmu donese feštu na seoski trg. Ovaj put tu je negdje i kraj fešte jer seoski vladari nisu očekivali kraj korone pa su izbjegli troškove slavlja.

Ploviti će se i ubuduće oko Prvića u sjećanje na pobjedu u Domovinskom ratu dok će sjećanje na koronu brzo izblijediti!