o nama - - kontakti

BURTIŽ - LATINSKO IDRO
tradicija oživljena simbolom jedra
 
ROTA PALAGRUZONA 2013 - plovidba
 

Nakon sudjelovanja na festivalu mora na Hvaru osam brodova plovi prema Komiži. Bonaca je i vrućina pa svraćamo u Stinivu na kratko osvježenje. Uvlačimo se skroz u dubinu atraktivne uvale.

Komiža je opet doživjela tradicijska jedra u svojoj luci. Gdje je tko smješten, gdje se javiti, kako prijaviti i što to znači. Pa onda gdje su predavanja, gdje ovo, a gdje ono. Uobičajena zbrka jer organizacija nije savršena, ali sve se zaboravlja iduće jutro kad se počinju pripremati brodovi za plovidbu. Konopi, pože, imbroji, škote, lantine, idra...

Kormilari su upoznati s okolnostima plovidbe i dogovoreni su sigurnosni postupci, a Palagruža nas čeka. Susreću se ljudi, gosti i promatrači su jednako uzbuđeni. Atmosfera je i radna i svečarska. Ovo je velika plovidba, a grupa tradicijskih udruga jedini su preostali ponos neše nekadašnje pomorske baštine. Brodogradilišta su utihnula, trgovačke flote gotovo i nema, putnička flota je uglavnom poticaj za kuknjavu, luke su puste, samo su regate tradicijksih brodova svečanosti na kojima sretnici imaju priliku ploviti i uživati na ovim jedinstvenim događajima. I taj pokret se širi jer mi smo ponosan narod koji drži do svojih vrijednosti unatoč svim glupostima i preprekama.

Isplovljavanje!

Po prvi put je i HRM na regati. Veslati će do Palagruže, a imaju i pomoćno jedro.
Tjerani dobrim vjetrom brodovi su brzo otplovili. Manji na rutu do Porta na Biševu, a veći prema Velom žalu na Palagruži. Mornarički kuter se dobro snašao i odlično startao na 42 milje dug put. Gusari iz Omiša su ih svih otjerali.

Organizatori su me rasporedili na Kraljicu mora. Impresivni jedrenjak na kojemu je veselje zaploviti, ali u ovoj prigodi to mi je značilo neka ograničenja u mojim fotografskim aktivnostima. Međutim, ne žalim se nastojeći u toj situaciji otkriti neke prednosti.

Ploveći put Palagruže prolazimo takmičare sve redom legende tradicijske plovidbe: Luciano Keber na Šajeti, Ante Skračić na Gušti, Ive Šikić na Bažokiću, Željko Jerat na Jaruhu. Pa posade, sve odreda ljudi od ugleda: Braća Mohović, Škandalozo, Fržop, Zdenko, Pere, Grobi, Granik, Mile, Zec, Edi ...

Kad nema brodova u blizini motive nalazim na Kraljici mora. Pripreme i dizanje jedara su atrakcija ...
Nakon nekog vremena shvatimo da nam đenove smetaju pa okrećemo provu u orcu skinuti ih pa još jednom prolazimo pored nekoliko brodova.
Pred Palagružom sustižemo obje falkuše i svjedočimo borbi za pobjednika. Nakon šest sati plovidbe i neizvjesne završnice razlika je samo četiri minute.
Falkuša je neobičan brod koji je konstrukcijske promjene doživljavao samo s jednim ciljem: učinkovito otploviti do Palagruže, naloviti ribu i vratiti se u Komižu. Svaki konop, svaki komad jedra, svala pajola usavršavana je samo s tim naumom. Na gotovo 80km puta razlika od 400m je manje od 0,005%. Gotovo zanemariva matematički ali puno ako se uzme bolja pozicija na Velom žalu. I zato je svatko želio pobjedu. Vrhunski ljudi tog zanata razlikovali su se upravo toliko, koji promil. Jedan jedini nalet vjetra u danu Rote donosio je prednost među sličnima.
Moram ovdje spomenuti prošlu Rotu kada je razlika među falkušama bila dužina broda, a u cilj su uplovile veslajući.

 

Dramatičan je bio i duel leuta Bažokić i kutera HRM. Leut je bio u prednosti ali ga je u zavjetrini Palagruže kuter sustigao i doslovno preveslao. Mornari su sakupili snagu i u cilj ušli u velikom stilu uz pozdrave ljudi sa žala, a i nas koji smo se razmilili otokom.
Na Palagruži galebovi upravo imaju mlade i prate što rade i čime se bave posjetioci koji su preplavili otok.

Običaj je prošetati do lanterne na vrhu otoka. Kasnije kad se skupilo veće društvo otpjevana je Lijepa naša i dignuta zastava Republike Hrvatske. Prigodno je dodana i EU zastava u nadi da će biti sreće nakon skorašnjeg ulaska u tu zajednicu država.

Osim galebovima Palagruža obiluje i kaparama. Već su u obilatom cvatu i pupanju pa se relativno brzo nabere za pripraviti teglu, dvije. Na otoku rastu i neke endemske vrste ali bez stručne pomoći nemoguće ih je prepoznati.

Po žalu su se razmilile posade, gosti i uzvanici. Razgovara se o prošlim i budućim vremenima. Sadašnjost je izbor srdele ili brujet. Papina vecera.

Gledam ali ne mogu ni zamisliti kako su na taj prostor stali deseci falkuša i stotine ljudi. Naši hvarski prijatelji postavili su skromni spomen na svoje mještane davno izginule u odronu stijenja na jednom dijelu žala.

Predivna topla ljetna noć punog mjeseca spustila se na Palagružu. Pjesma i veselje mnoge su držali do pred jutro.

Na Kraljici mora je relativno ozbiljno društvo nekoliko sati kušavalo izvrsna vina jednog od prisutnih poštujući njegov slogan:

"vino se pije na ure, ne na litre"

Ujutro se budim na palubi Kraljice mora. Murterski leuti su već otišli put Komiže. Veseli Omišani kreću najprije obići Palagružu. Isto tako i Keber s društvom na Šajeti kreće put Male Palagruže. A ja nakon treće Rote imam sliku s Palagruže. Baš dobro, bilo je i vrijeme.
Društvo je i dalje u pozitivnom ozračju. Pjesma je zvonka radost. Netko je rekao. Vraćamo se Komiži i Gospi Gusarici.
Navečer je program pjesama, nagrada i večera, nekakva večera ili bi barem tako trebalo biti prema najavama i očekivanjima. No, ali...
Plovili smo još jednom do Palagruže. Ljudi su uporni i marljivi pa očekuju nekakve male znakove pažnje. Nije to samo majca. Ljudi bi i nešto više. Malo vode da se mogu oprati, pa čak i hranu koja se može pojesti. Ljudi hoće malo, a rade velike stvari. Naš prijatelj je prošao ogroman put. 400 milja za sudjelovati u svečanosti slavljenja onih koji su plovili da bi opstali.

Rota palagruzona 2013
HOME

© Copyright 2001, 2010, 2024, Boško Lučev,--- foton2pixel