o nama - - kontakti

BURTIŽ - LATINSKO IDRO
tradicija oživljena simbolom jedra

Regata za dušu i tilo - Betina 15.8.2013.

 

Jutro na dan regate za dušu i tilo u Betini ničim nije pokazivalo veliki događaj kakav priželjkujemo. Gosti i poneki domaćin na rivi marendaju i opušteno časkaju. Betinski brodi su već tu. Murterini su doveli brodove pa išli doma na ručak. Sve je nekako obično u posebnom događaju.

Tek se oko ure nešto počelo događati, ali ništa van običaja za takve prilike. Pesimisti bi već unaprijed najavljivali nešto bez veze. Možda će tako i biti jer što se sada može dogoditi da stvar okrene naglavce. Danima je radio najavljivalo vjerojatnost dvodnevne jake bure. Ako udre neće se ploviti ili će se možda samo malo iz porta do bove pa nazad. Sigurno je ta neizvjesnost malo zatupila atmosferu.

Ali opet, ljudi su tu. Razgovaraju, pripremaju se za plovidbu, mnogi su veseli. Ipak je ova svečanost samo jednom godišnje. Svi se spremaju za start jer je on posebno atraktivan. Adrenalinski. Ne toliko zbog takmičenja i zauzimanja boljeg početnog mjesta koliko zbog izbjegavanja problema na startu: potezanje sidra, moguće zapletanje konopa, lagani udarci i naguravanja brodova, pa i jedra se znaju zaplesti, imbroji i lantine. Vjetar je dobar za finu turističku plovidbu.
Tako je i krenulo. Uobičajena gužva na startu pa zatim velika gužva na prvoj vrlo blizu postavljenoj bovi. Ali dobro se plovi. Brodovi u velikoj grupi plove prema Sustipancu. Majštral pojačava pa najbrži bježe naprijed ali ostali su još uvije blizu jedni drugima u velikoj pomalo razvučenoj grupi.

Vjetar još pojačava pa se velika grupa skupila na okretu oko otočića. Oni brži su upali u zavjetrinu i dočekali ostale. U veliku gužvu su uključeni i turisti na kupanju na Sustipancu. Dobar vjetar po izlasku iz zavjetrine tjera desetke brodova na brze manevre. Nekoliko je vrlo bliskih susreta, a i pokoji udarac. Nekoliko puta prolazimo na dva tri metra od suparnika. Adrenalin skače. Vjetar još pojačava. Razvili su se i valovi. More je na škavu. Mokri smo. Već se vide isparana jedra. Lomimo veslo. Jedan brod se vraća polomljenog kormila. Nekome je pukla lantina. Svako okretanje prema vjetru je otvorena opasnost. Strah nas tjera krajnje ozbiljno odrađivati svaki manevar. Stradaju laktovi i koljena. Mokra odjeća me hladi, baš kako hladimo lubenicu pokrivenu ručnikom zapljuskivanu vodom. Svlačim se jer je more toplo, a ni vjetar nije hladan.

Nekakva je gužva pred nama. Već ogovaramo idiote u gliserima koji ne znaju da se moraju maknuti s puta brodu s pogonom na jedra. Ne, nije. Brod je potopljen pa spašavaju ljude. Ajde neka. Dolazi ga koča potegnuti do kraja. Nije koča nego plivarica. Čovjek u moru. Ne može se uspeti na brod jer ga valovi stalno bacaju, a otežale bermude pune mora usporavaju pokrete. Spuštamo jedro i dolazimo mu pomoći ali on se okuražen baš tad uspinje na brod. Netko ispred nas ne može obuzdati jedro ploveći niz vjetar pa se ono para, ali preostaje ga dovoljno za plovidbu do cilja.

Mobitel mi zvoni ali se ne mogu javiti. Dobar znak je što uopće radi. Fotoaparat sam već skrio jer moram ploviti. Na brodu je sve podređeno plovidbi. Ljuljanje je toliko da bi se autofokus izblesiro pa ništa od snimanja. Da parafraziram onu poznatu "ploviti se mora, fotografirati ne"

Tek smo prošli polovicu predviđene rute. Vraćamo se, ionako je bila postavljena predugo. Nije ni to lako izvesti jer ne možemo skupiti jedra na vjetru pa idemo napred pod otok u zavjetrinu. Sada se okrećemo.

Doteglili su potopljenu gajetu pa je cijela operacija ispumpavanje nova atrakcija.
Među brodovima prepoznajem MU612 koji je bio predstavljen na Zagrebačkom sajmu nautike u fazi obnove. Prelijepi brod. A kakav bi i bio.

Meštri raspravljaju o slomljenim lantinama, isparanim idrima i pokidanim timunima.

Kako je mali korak od običnog događaja do svečanosti mora, vjetra i jedara. Betinska regata je opravdala naziv za dušu i tilo.

© Copyright 2001, 2011, Boško Lučev,--- foton2pixel