o nama - - kontakti

BURTIŽ - LATINSKO IDRO
tradicija oživljena simbolom jedra

Regata za dušu i tilo - Betina 17.8.2014.

 

Hoće li neka regata biti dobra i uspješna vrlo je teško predvidjeti. Kad prođe ocjenjujemo je ovako ili onako. Kada stvari idu dobro cijela atmosfera postane pozitivna i krene pozitivna spirala. Tehnički gledano prošlogodišnja regata u Betini i ovogodišnja su dosta slične. Dosta ljudi, korektni domaćini, dobar vjetar ... Međutim ovogodišnju su mnogi ljudi ocijenili puno boljom. Kako, zašto, u čemu je razlika, koji je razlog. Da, počne razgovor, pa ovo pa ono. Sve same sitnice, jedva primjetne, ali te sitnice određuju jednu, godinu dana očekivanu i pola godine pripremanu manifestaciju boljom ili lošijom.

Lijepo je imati goste iz daljine. Ovaj put je došao Luciano Keber iz Rijeke. Nekoliko dana sam je plovio na velikoj barki, na leutu Šajeta. Pratilo ga je ovogodišnje divlje ljeto ali sretno je izbjegao sve nevere do Betine. Na povratku ga ni vrijeme ni more nisu mazili ali o tome drugi puta. I on je jedan od detalja koji je stvorila ovaj događaj boljim. Isto tako, slažu se mnogi, regatno polje je bilo nešto skraćeno pa je značajno povisilo dinamiku plovidbe. Ipak je najvažnije što je puno ljudi, brodovi su puni ljudi. Ono što je nekada bila posebnost posade leuta Bažokić, pet do deset članova posade, sada je postalo uobičajeno. Malo koji brod broji manje od četiri člana posade.

To je ideja latinskog idra. I to je ta atmosfera koja je ovu regatu izdigla u veliki događaj.

Ako tražim neki subjektivni razlog onda je to plovidba na leutu Bažokić. Zbog fotografiranja sam uvijek u velikoj dilemi: ploviti na nekom pratećem brodu ili jedriti s nekim od sudionika. S glisera mogu loviti zanimljive detalje i mijenjati poziciju kako hoću, a u regati što naleti. Ovaj put sam iša s prijateljima, brojnom i uvijek atraktivnom posadom leuta Bažokić. Poneseni neobjašnjivom pozitivnom atmosferom događaja, mimo svog običaja, krenuli su vrlo angažirano u plovidbu. Sidro je brzo dignuto, jedro još brže razmotano i ispunjeno vjetrom pa smo se našli u vodećoj grupi. Opa! Peti smo pred prvom bovom. Iza nas je Kurnatarica, Sirotica, Baba Tone, Baba Cvita i još neke babe. Cicibela je iza nas, Mačkov Godulo, Mala Matulića, Marina Betina, Bukinica, Šimica, Mati Jezerka, Modravak, Cvita ... Pa gotovo svi favoriti su iza nas! Odličan vjetar nas nosi.

A di idemo? Naprid. Nemamo koga slijediti. Sami moramo pronalaziti bovu i određivati pravac. Za nas vrlo neobična situacija. Snimam brodove sprijeda, kako nas slijede. Betinu u pozadini snimam kroz šumu jedara. Pozicija je bolja nego na bilo kojem pratećem plovilu. Favorite snimam dok se trude sustići nas. Imam vrhunski materijal.

Do kraja je sve došlo na svoje. Istih desetak brodova vode borbu za prva tri mjesta. Prva je došla gajeta Mala Matulića. U žestini plovidbe Sirotica je slomila kormilo pa su do cilja došli upravljajući veslom. Mi smo došli u sredini. Svi su plovili dosta živahno pa je jutarnja dobra atmosfera potrajala cijeli dan.

Pri povratku na šepurinskoj gajeti Mila desetak je ljudi i dobra atmosfera pa se na škavu recitira Ježeva kućica kao dio programa za predstojeći Burtiž u Šepurini.

Ovaj put Regata za dušu i tilo potpuno je opravdala svoje ime.

© Copyright 2001, 2011, Boško Lučev,--- foton2pixel