'Oće neće, 'oće neće? 'Oće!
Plovit će se za dušu i tilo u Betini!

Korona ne popušta. Učimo se živjeti s njom, ali što je važnije učimo kako dobiti suglasnost za održavanje manifestacije koja okuplja puno ljudi. Organizatori u Betini su to odlično uradili.

Kao značajan povratak u normalu vidim to što je direktor regate upozoravao sudionike na vjetar i na plovidbu, a ne na koronu. Nisu ga svi pozorno slušali ili shvatili pa se veliki broj brodova teško izvukao iz betinskog porta. Do prve bove u Plitkoj vali se relativno lako doplovilo. Međutim poslije okreta su počeli problemi. Lagani vjetar je oslabio pa je plovidba postajala mučenje. Stvar je spasilo nekoliko posada sklonih zafrkanciji. Dovikivalo se s broda na brod pa je lakše prošlo vrijeme do cilja.

Prvi put sam vidio novu zvijezdu u betinskom portu. Gajeta Marija Betinskog muzeja drvene brodogradnje. Vrlo slična gajeti Cicibela ali nešto manja. Kad spominjem Cicibelu vrijedi spomenuti kako joj je već 90 godina. Među brodovima se pojavio i gig 620. Taj je brod, djelo Mile Jadrešića, bio izložen na Sajmu nautike u Zagrebu 2015. godine. Rađen je za naručitelja iz Novigrada kao replika admiralskog broda Austrougarske mornarice. Vesla su mu temeljni pogon ali kad mu se doda jarbol i jedro može zaploviti na regatama tradicijskih brodova.

Među novitetima je i posada škvera Filipi iz Sukošana na gajeti Klementina. Ta je gajeta izgrađena u njihovom škveru pa je plovila u Jezerima pod imenom Baba Luce i sada su je graditelji otkupili i ponosno plove njom.