Govoriti o Latinskom idru, a ne spomenuti Željka Jerata još dugo vremena neće biti moguće. Onog žalosnog dana prije skoro pola godine kada smo se našli u Murteru jedni drugima smo obećavali kako ćemo uraditi sve da ove godine Latinsko idro bude uspješno. Tako smo željeli iskazati poštovanje prema njemu. Naše obećanje nebi bilo dovoljno da njegovi nasljednici u Udruzi nisu odlučili isto. Prihvatili su se posla koji se činio nemogućim. Prvi razgovori kroz sezonu regata pokazivali su njihovu nepokolebljivu odlučnost. Prva objava programa pokazala je velike ambicije. Sve do tada najavljeno i obećano su ispunjavali što je jako dobar znak. Svi koji su mogli, bar mi tako izgleda, uradili su što se od njih tražilo, pa i više.
U završnici Dana latinskog idra u petak priređena je večer kod moje babe slična prošlogodišnjem hitu među novim programima. Na staroj rivi u Murteru instalirana je kužina. Stolovi, katrige, banci, gražiole smokav, brudeti od sušene ribe, komoštre, komini, teće, ljudi, pjesme, razgovori slavljenje mora i radost života. Uz njih na trabakulu Branimir klapa Bunari je pjevala. Nešto neopisivo jer se ništa nije posebno događalo. Samo život kakav je nekad bio u središtu kuće, u kužini.