o nama - - kontakti

BURTIŽ - LATINSKO IDRO
tradicija oživljena simbolom jedra

Latinskin idrun na kureja - Zlarin 29.7.2012.

 

Već tri tjedna jedriličarske razgovore završavam riječima "vidimo se na Zlarinu". Evo me konačno i na Zlarinu. Šest godina nisam uspijevao posložiti datume i ići na tri milje udaljeni otok od mog Prvića. K tome mi je porijeklo Zlarinsko pa ću usput posjetiti rodbinu. Dakle, idemo na Zlarin.

Najljepša slika za svakog ljubitelja tradicijske plovidbe i svega što uz nju ide, a posebice za organizatore je gužva brodova u dolasku. Tako je bilo i pred Zlarinom. Najprije su došli oni iz neposredne blizine: Tribunjci, Šepurinjani, Srimari, Jezerani, Vodičani, Šibenčani. Za njima su došli Betinjani i Murterini uz nekoliko Pašmanaca i Biograđana s dvadesetak brodova. Išćekivanje se pretvara u radost susreta s prijateljima. Došlo je puno brodova. Najviše do sada u ovih sedam godina Zlarinske regate tradicijskih brodova. Međusobno si dovikujemo:

- Di ste?
- Kako ste?
- Dođite na marendu.

Mesni doručak i pomidore ili teća gulaša. Od domaćina i nekakvog dočeka nema nikakvog traga. Da su nam bar dali stolice u hladovini. Marenda i kava po kafićima uz pokoju veselu pjesmu zaokuplja nas idućih nekoliko sati, a onda počinju pripreme brodova i posada na startnoj crti.

Na leut Bažokić stavljaju novo jedro, Cum ponavlja mladoj posadi raspored i zaduženja, Šime preslaže jedro za brzi start, Zec uspoređuje poziciju prema susjednim gajetama. Na Mačku je skroz mlada posada. Tu su i mladi Fržopi pa isto tako mladi Šepurinjani na Vrši. U opuštenom ozračju brodovi se slažu za start.
Proteklih nekoliko dana bilo je izrazito vruće uz slab vjetar u popodnevnim satima. Organizatori se nadaju razvoju juga pa postavljaju relativno veliku rutu do otoka Dugo i natrag. Ukupno sedam milja. Predlagane alternative su bile do Prvića što nisu htjeli prihvatiti uz bizarno objašnjenje da neće raditi feštu drugima. Ajde dobro, idemo onda do Dugoga. Ali ...

Za start se prijavilo trideset i četiri broda i zgusnuto posložilo između dvije rivice čekajući dogovoreni znak za početak plovidbe. Neobaviješteni jedriličari u obližnjoj marini u čudu su gledali okupljanje šarenog i veselog društva. Na samom startu vjetar je baš dobro zapuhao i gomila brodova jurnula je niz vjetar u tišini pored još više začuđenih jahtaša usidrenih u uvali. U par minuta projurili smo pored njih i isplovili na otovoreno more. Regata je izvrsno krenula. Puno sam ih gledao i sudjelovao, a ova mi se učinila izuzetno lijepom. Prava atrakcija i šteta što nije bilo nikakve obavijesti pa da ljudi znaju što gledaju.
U gustom plovu brodovi jedni drugima "kradu" vjetar i uz nepredvidiv utjecaj zavjetrine situacija u vodstvu je vrlo promjenljiva. Nakon nekoliko stotina metara favoriti se izdvajaju: Kurnatarica s posadom škole jedrenja udruge Latinsko idro Murter-Betina, pa Stipaničev na Dumini što je očekivano, i mladi Fržopi u kaiću. Ali svi su blizu i dobro jedre. Cicibela dobro lovi vjetar, šepurinski leut Jadranka i Murterski Bažokić su odmah tu. Mati Jezerka je međi tri četiri prva, pa Šimica. Svi dobro plove.
Nakon sat vremena stvari su krenule loše.

Vjetar je potpuno pao i jedrenje se pretvorila u plutanje. Organizatori su nažalost morali prekinuti plovidbu i trenutni redoslijed proglasiti konačnim. U samom vrhu su se borili Fržopi i Stipaničev. Mladima Fržopima je ova pobjeda veliki poticaj jer su u ukupnom poretku prvi, a ne samo u klasi. Kad događaji ne idu očekivanim tijekom počinje se gledati svaka sitnica i zamjera se sve ono što se u povoljnoj situaciji uopće ne bi zapazilo.

- Jesmo li rekli da je ruta preduga.
- Mogli smo do Lupca. Bilo bi vitra i za nazad.
- A kako su nas dočekali.
- Nisu nam dali ni stolicu u hladu.
- Šta nam je ovo tribalo kad su i lani nešto zeznuli.
- Dobro je napravia Mačak što nije doša.

Loše stvari su se i nastavile. Večera je kasnila skoro dva sata pa su neki sudionici otišli. Pa je onda netko potjerao brodove jer mu smetaju, a to je njegov vez. I tako je čaša prelivena. Sve ono dobro je potisnuto, a bilo je dobrih stvari. Ove godine se znao kalendar regata pa su ljudi mogli planirati posjete. Stranci čak pitaju datume za iduću godinu. Činjenica je nekoliko vrlo mladih posada, gotovo djeca. I to najviše veseli. Još ako im primjerom uspijemo usaditi neke uljuđene običaje možemo se nadati dobrom održavanju tradicije. Veseli činjenica da su brodovi puni ljudi.
Sa zlarinske rive gledam Tijat. Upravo je na vrhu kod željeznog križa u tijeku misa. Da misa. Jednom godišnje je organiziraju šepurinjani i zaista je izvanredan događaj. Oni su dobri organizatori. Za svoj Burtiž dočekuju sve goste kao najbolje prijatelje, prepuste im najbolje vezove i vesele se marendi i večeri s njima. Pozvat će ih ove godine jedan dan prije regate kako bi odmorni jedrili.
Ovih dana slušamo priče prijatelja koji su imali sreću prisustvovati Festivalu mora u Brestu. Kako ćemo nešto slično pokrenuti ako ne želimo jedriti pred susjedovom rivom jer tako veselimo njegove goste. Mi jedrimo zbog sebe, a goste pozivamo da nam se pridruže. Većina brodova je došla iz relativne daljine i sasvim mu je svejedno jedrio pred zlarinskom ili luškom rivom. Isti ti ljudi vole kada ih nakon nekoliko sati puta dočeka netko s fritulama, smokvama i rakijom i vike "dobro došao prijatelju". Umjesto da skaču od veselja što im je došlo trideset brodova napraviti regatu oni gunđaju što su im zauzeli vez na nekoliko sati. Zlarinjani su pametan svijet i vjerujem da će iduće godine biti puno bolji domaćini.

Latinsko idro nastavlja sezonu. Čeka nas Betina, Šepurina, Murter...

© Copyright 2001, 2010, 2024, Boško Lučev,--- foton2pixel